german  english  italy  poland  spain  hungary  lettland  sweden  japan  Färöer  serbia  france  russia  czech

Biografija

Kao nijedna druga, odražava biografija Franca Fuhmana promene i kontradikcije 20. veka.

Fuhman je rođen 15.01.1922 u Rohlicu na Izeru (sada Rokitnice na Izeru) kao sin jednog apotekara. 1932 godine je ušao jezuitsku grupu Kalksburg u Beču, ali je ipak završio školovanje u Rajhenbergu (sada Liberec) i Hohenelbeu (sada Vrchlabi).
1936 postao je član sudetsko-fašistickog nemačkog gimnastičarskog udruženja i 1938 godine ušao je u jahačku ekipu SA. Godine 1939 se dobrovoljno prijavljuje oružanim snagama, u koje je mobilizovan 1941 godine, nakon mature. Fuhman je 1945 pao u Sovjetsko zarobljeništvo, tokom koga je godinu dana kasnije došlo do preseljenja u antifašističku Centralnu školu u Noginsku u blizini Moskve, gde je Fuhmann počeo intenzivno izučavanje marksizma. Slične škole u Riazanu i Ogru su bile naredne stanice u naredne četiri godine.

1949 godine Franc Fuhman je odlučio da njegov boravak bude na teritoriji DDR-a (gde su se prethodno nastanile majka i sestra), gde je u početku i do 1958 godine radio kao NDPD funkcioner. Od tada je radio kao slobodni pisac, pesnik i prevodilac, ovo poslednje pre svega u oblasti poezije (naročito iz Češke i Mađarske), sto je bio izvor i njegovih lirskih tvorevina (okončanje tog perioda nalazi se u knjizi "Pravac bajke" iz 1962 godine).

Njegovi radovi iz 50. godina odražavaju patos socijalističkog novog početka, posebno radovi kao što su "Nikonov karanfil" ili "Vožnja do Staljingrada. Poeme" nastaju u to doba.

Tokom svog života pisao je Fuhman i za decu (i u dijalogu sa decom): knjige poput "Moric, koji više nije želeo da bude nečisto dete" (1959) i "U potrazi za neverovatno šareneom pticom" (1960) formiraju početak njegovog stvaranja za decu.

U kasnijim tekstovima dominira u prvom planu obrada, iz perspektive jednog nevino-krivog mladog junaka, nacističkih zločina mlađe generacije, kao u delima "Jevrejski Auto" (1962) ili "Car Edip" (1966).

U tekstovima 70. godina primećuje se orijentacija ka mitovima i fantaziji, snovima i jezičkim igrama, kao u knjizi "Isparavanje vratova konja u kuli Vavilona" (1978). Značajan deo u ukupnoj stvaralačkoj fabrici Fuhmana su eseji, kao što su "Mitski elementi u književnosti" (1975) i "Gospodjica Veronika Paulman iz predgrađa Pirna ili nešto o Strašnima u E.T.A.Hofman".

letzte Ruhestätte auf dem Friedhof in Märkisch-BuchholzPravu prekretnica u životu Fuhmana karakteriše njegov Mađarski dnevnik "Dvadeset dva dana ili pola života" (1973), kojem pridaje svoj "ulazak u literaturu."

Ponovna i nova prepričavanja za decu i odrasle, kao što su "Pesma Nibelunga" (1971) ili "Prometej - Titanska bitka" (1974) su bitne komponente Fuhmanovog rada.

Negativne utopije karakterišu kolekciju priča "Sajans-Fikčen" (1981). Recepcija poezije Georga Traklsa pokazuje novi vrhunac Fuhmanove konfrontacije: U "Padu anđela" on pokušava sa skoro maničnim intenzitetom da se oslobodi od ideoloških doktrina.
Sa njegovim stavom, kao nepodmitljiv i uporan kritičar socijalizma i kulturne politika DDR-a, Fuhman je sve do svoje smrti, 08.07.1984 ostao glavni primer za mlade generacije pisaca DDR-a, kao i njihov donator (Uve Kolbea I Volfganga Hilbiga).